Dobar dan i dobrodošli na savremenu i sekularnu interpretaciju Joga sutri.
Uvreženo je mišljenje da je Joga sutre napisao Patanđali. Međutim, mnogo je verovatniji scenario po kojem je najveći deo sakupio, a mali deo sam napisao. Originalni tekst nije sačuvan i nama su danas dostupni samo komentari, prevodi, interpretacije, komentari na interpretacije, kao i komentari na komentare…
Odmah da vam kažem da ja pojma nemam šta je Patanđali lično mislio ili želeo da nam kaže. Ne poznajem čoveka. Ovaj blog je samo i isključivo moje razumevanje iskaza koje je on sakupio, a ja obojio ličnim iskustvom, znanjima i razmišljanjima. Pred vama je, dakle, jedno sekularno, savremeno, minimalističko tumačenje bez komentara, da na jedan redak sutri ne biste morali čitati stranice komentara ili slušati sate podkasta u kojima se ja pravim pametnim.
To mi nije namera.
Namera mi je da se oslonim na vašu moć tumačenja. Za neke je to trivijalizacija i ja odgovorno tvrdim da su potpuno u pravu, te da sam saglasan, jer sam mišljenja da niko joga sutre ne može razumeti umesto ili bolje od vas samih.
Ko je bio Patanđali?
O Patanđaliju znamo veoma malo, a ipak ga smatramo najvećim autoritetom i verovatno najrelevantnijom figurom u istoriji i filozofiji joge. Pretpostavlja se da je bio sveštenik, učenjak, filozof te da je živeo između 2. veka stare i 4. veka nove ere na indijskom potkontinentu. Da, 600 godina je prilično dug i neprecizan period, ali drugačija tvrdnja bi bila neozbiljna.
Tendencija u istorijskoj nauci je da se Patanđalijev život i rad smeste u prva dva veka nove ere. Oko ovoga se slaže najveći broj istoričara.
Da bude još zanimljivije, mi sa sigurnošću ne možemo utvrditi čak ni da li se radi samo o jednoj osobi ili o više njih, a kamoli o kojem je vremenskom periodu reč. I oko toga se slaže najveći broj istoričara.
Ovaj podatak će verovatno neke razočarati, i lagao bih ako bih rekao da mi je žao zbog toga, ali – da parafraziram Ničea – nećemo da zamućujemo vodu, kako bi izgledala dublja.
Kako su nastali blog i podkast
Prvo je nastala knjiga, pa ovaj blog, pa na kraju podkast, koji je još uvek u nastajanju, a kada bude završen ostaće jedna zatvorena celina. Godinu, dve nakon prve knjige izašao je i prevod na hrvatski a zatim i drugo, prerađeno i skraćeno izdanje u e-book formi na srpskom jeziku. Ja sam inače ubeđen da mi de facto govorimo istim jezikom iako su nam jezici de jure različiti, ali dobro de.
Kad smo već kod jezika, ja po struci nisam sanskritolog, umem da čitam i koristim literaturu, te analiziram dostupne izvore. Sa tim u vezi, za rad pred vama mi se najprimerenijom učinila metoda uporedne analize sadržaja. Nazvao bih to radom na „ramenima divova“.
Zašto?
Zato što sam interpretacije bazirao na preko 150 pročitanih prevoda na engleski i nemački jezik kao i na dva prevoda na srpskohrvatski. Gotovo svi ovi prevodi (osim naših) imali su i originalni tekst na sanskritu, odnosno latinizovanoj verziji istog. Dakle, koristeći dostupne rečnike sanskritskog jezika proveravao sam i ponuđene prevode, svaki put kada bih primetio da postoje neke nedoslednosti. Od svih pročitanih, 39 je ušlo u finalni izbor za detaljnu analizu. Pošto je repeticija majka znanja (tačan prevod je učenja, ali hajde da ne sitničarimo), što sam više različitih interpretacija čitao, postajalo mi je sve jasnije šta je pisac hteo da kaže: nešto kao kad Neo ugleda matriks.
„Originalni“ tekst i moje čitanje
Problema sa “originalnim” tekstom je nekoliko. Prvo, izvorni tekst nije sačuvan i mi se danas bavimo Vjasinima komentarima nastalim verovatno tek nekoliko vekova nakon prve kompilacije. Osim toga problem je u tome i što su, radi lakšeg pamćenja, sutre pisane u uglavnom nelogičnim nizovima reči, a ne prema pravopisu. A posebno ne po današnjem pravopisu i jeziku. Ali na kraju kraju krajeva, takav je bio i duh vremena. Osim toga, joga sutre su pisane i gotovo potpuno bez upotrebe glagola, kako bi oni koji su imali vremena da se time studiozno bave – a takvih je bilo veoma malo – lakše upamtili. Dakle polazni tekst je hermetičan, težak za razumevanje i ostavlja puno mesta za učitavanja. Moja namera je bila da ga učinim manje zatvorenim i shodno tome da ga i interpretiram u granicama mojih mogućnosti.
Numeracije sutri su dodate vekovima nakon nastanka originalnog teksta, kako bi se čitaoci lakše snašli. Koliko je onima koji su ove brojeve ubacivali pošlo za rukom da čitaocu olakšaju posao je drugo pitanje. Vrlo često je to vodilo, a i dan danas he to slučaj, izvlačenju pojedinačnih sutri iz ostatka korpusa, te izvlačenju iz konteksta, pa na koncu i problematičnom čitanju i interpretaciji.
Ovde na blogu i u podkastu sam slobodniji u interpretaciji nego u knjizi, ali na svakom mestu je sva odgovornost za sve moguće greške samo i isključivo moja.
Hvala što ste tu i uzdravlje!