Završena peta generacija instruktorskog kursa – čak su i diplome dobili, nešto kasnije, ali bolje ikad nego nikad 🎉
Dragi narode, imamo veliku i radosnu vest – peta generacija osnovnog kursa za instruktore joge je uspešno završila svoj put!
U redu, znamo, zvuči kao fraza. Ali mi stvarno ne znamo kako drugačije da opišemo činjenicu da se toliko različitih ljudi mesecima redovno sastajalo, praktikovalo, diskutovalo, sumnjalo, vežbalo, vežbalo još malo, i – na kraju – steklo znanje, sigurnost i sertifikat koji nije samo papir, već pravo malo lično dostignuće.
Kako je sve izgledalo? 📚
Kao i obično kurs je trajao oko šest meseci, vikendima uživo, uz dozu online podrške za pojedine teorijske delove i dodatne resurse. Sve zajedno – više od 200 sati joge i razmišljanja o jogi, uključujući:
- anatomiju, i to ne onu gde učiš latinski pa zaboraviš zašto si tu
- filozofiju, ali bez glume prosvetljenosti
- metodiku i didaktiku vođenja časa
- praktične vežbe, uloge instruktora, rad sa grupom, prilagođavanja
- i dosta… pitanja koje nismo mogli da preskočimo (tipa: „a šta ako neko ne može da diše u toj pozi kako mu ja kažem?“ – realno, važno pitanje!)
Ko su naši polaznici? 👥
Peta generacija bila je jedan od onih lepih sastava gde ti se desi da:
- jedni vode čas dok drugi vodi beleške kao da je u detektivskom filmu
- neko zna više o ramenima nego tvoj rođeni fizioterapeut
- neko se zaljubi u ciglu (onu jogijsku, ne zidarsku)
- a svi zajedeno imaju šta da kažu, ali i znaju da slušaju
- Bilo je među raznoraznog naroda ❤️
🧘 Šta su naučili?
Osim što umeju da razlikuju Tadasanu od „samo stajanja“ polaznici pete generacije su:
- razvili sopstveni stil vođenja časa
- naučili kako da ne glume instruktora, nego da budu osoba koja zna šta radi i zašto to radi
- stekli jasniju sliku o granicama (i fizičkim i profesionalnim)
- upoznali sebe, druge, i poneki do tada nepoznat mišić
I da, naučili su kako da predaju jogu bez buke, bez mistifikacije i bez pretvaranja. Samo jasno i ovozemaljski.
😅 Šta je sve bilo usput?
Nećemo sad u dramu, ali recimo samo da je bilo svega:
- raznih pogleda koji kažu „ja ovo nikad neću moći“,
- trenutaka kada se neko iznenadio da zna više nego što misli,
- i pauza koje su se misteriozno produžavale jer su teme bile previše zanimljive da bi se prekinule.
I naravno, bilo je i suza i smeha. Smeha, dosta. Onog dobrog, oslobađajućeg, koji se desi kad skapiraš da ti nije cilj da budeš savršen – nego da budeš prisutan.
🎓 I šta sad?
Sad idu svojim putem. Neki već vode časove. Neki planiraju da uskoro počnu. Neki još razmišljaju, sabiraju utiske.
A svi – imaju čvrstu osnovu. I znaju da vrata ostaju otvorena. Za pitanja, dodatnu edukaciju, superviziju, kafu. Šta god treba.
Hvala 💛
Polaznicima pete generacije – hvala što ste ovo iskustvo učinili bogatijim za sve nas.
Hvala na pitanju viška, na komentaru u prolazu, na iskrenosti, na tome što niste imali potrebu da „delujete joga“, nego da istražujete jogu.
A vi?
Ako ste stigli do kraja ovog teksta i pomislili „hmm, možda bih i ja…“ – to je dobar znak.
Sledeći krug počinje uskoro.
Ako ti je blizak pristup koji kombinuje praksu, znanje i zdravu dozu kritičkog mišljenja (i još zdraviju dozu humora), možda si baš ti deo šeste generacije.
Javi nam se.
Bez pritiska.
Mi ćemo svakako biti ovde – između jedne Tadasane i sledećeg pitanja koje ne piše u priručniku.